NESRETNI ZBOG SVOJIH MISLI?

3 KORAKA KAKO TO OTKRITI

Vaše misli nisu vaše misli

Kako je moguće da toliko patimo zbog nečega što nije naše? Padamo u depresiju, razvodimo se, svađamo s roditeljima, odričemo djece, uništavamo živote, pokrećemo ratove...

Jeste li ikada primjetili kako zapravo nema novih stresnih misli?! Sve misli kao da su generacijama, tisućljećima iste, još zapisane u kamenu. Iste stresne misli pronalazimo i kod beskućnika i kod milijunaša, kod osoba s teškim zdravstvenim izazovima i kod vrhunskih sportaša, kod djevojke iz predgrađa do ljepotice s naslovnica najprestižnijih časopisa.

Kao da plutaju u našoj kolektivnoj stvarnosti, potpuno neosobne i neutralne... sve dok ih ne učinimo – našima.

KORAK 1

Promatrajte ih kako se pojavljuju

Sjetite se kako ste sjedili u potpunom miru, ispijajući kavu ili opušteno vozili auto uživajući u krajoliku i odjednom pomislili – BUREK! Gotovo istovremeno, ni iz čega, pojavila se misao i slika bureka u vašem umu. Zamjenite riječ burek s mišlju on me ne voli, trebam više novaca, meni se nikad ništa lijepo ne događa, život je težak, ne zaslužujem biti sretna... Misao se samo pojavila.

I ako reagirate na nju, mentalno ju ponovite i uzmete u svoje srce, ona će stvoriti emociju koja će nastaviti lavinu istih misli.

KORAK 2

Vrednujte misli koje se pojavljuju

Kažu kako ne možemo pristupiti „sretnim mislima“ dok smo na nižim vibracijama. Kompjuterskim rječnikom - jednostavno nam taj folder s pozitivnim mislima nije dostupan dok se „kupamo“ u vlastitim kemikalijama stresnih misli. Tako da je potrebno, svaku misao koju odmah po emociji prepoznamo da je stresna, vrednovati.

Kako kaže Katie Byron, odmah se treba zapitati JE LI TO ISTINA? MOGU LI ZAISTA ZNATI KAKO JE TO APSOLUTNA ISTINA?

Donosi li mi ta misao mir i sreću ili stres?

KORAK 3

Okrenite ih prema sebi

Svaku misao koju preuzmemo iz kolektivne svijesti i stvori u nama stresnu emociju možemo gledati kao putokaz prema dijelu sebe kojeg treba zacijeliti. Kao blješteći neonski znak koji nam pokazuje gdje nismo usklađeni sa samim sobom. Poklon.

Recimo da reagirate na misao moj suprug me ne sluša dok pričam. I prije nego krene bujica sličnih misli koje dokazuju kako je to već 20 godina istina, zaustavite se i zapitajte je li to apsolutna istina? Pustite neka vaše srce odgovara na ova pitanja, a ne vaš um. Prizovite u sjećanje situaciju gdje ste imali osjećaj kako vas on ne sluša. I promatrajte SEBE u toj situaciji. Možda ćete primjetiti kako dok ON priča, vi s njim vodite mentalni rat u svom umu i uopće ne slušate njega! Možda ste toliko zadubljeni u svoje uvjerenje kako vas on ignorira, da niste ni primjetili kako vi zapravo njega nikad ne slušate. Možda.

A možda se iza reakcije na tu misao skriva još dublji razlog...