TREBAMO LI VJEROVATI MISLIMA?

(SAMO ZA HRABRE)

Ako ste zainteresirani za slobodu od mentalnih okova, koncepata i uvjerenja koji vas sputavaju da živite život kakav želite onda bi Rad (The Work) od Katie Byron mogao biti upravo za vas.

Rad (The Work) je toliko jednostavan da se naš um nekad i bori protiv njega. Ne može to biti toliko jednostavno, misli um, važne stvari su komplicirane. No, Rad zahtjeva hrabrost. Hrabrost za pogledati svoje priče koje si pričamo - o sebi, o drugima, o svijetu i - zaljubiti se u stvarnost.

Kroz Rad ne mijenjamo stvarnost već naš pogled na stvarnost. Ta stvarnost je uvijek neutralna, ne postoji objektivna stvarnost, već ju mi „bojamo“ vlastitim uvjerenjima i konceptima. Um (ego) bi mogao osjećati kao da gubi svoj identitet, ali događa se upravo suprotno – vraćamo se svojoj pravoj prirodi koja je suosjećanje i ljubav.


RAD (THE WORK)


Sastoji se od zapisivanja misli, koncepata ili uvjerenja te njihovog propitivanja kroz 4 jednostavna pitanja. Rad je kontemplacija, meditacija, zahtjeva mirnoću kako bi se dobio odgovor od srca, a ne brzi odgovor od uma. Najzanimljivi dio je završno „okretanje“ izjava. Tu se raščišćava magla ispred naših očiju, rastjeruje iluzija, vraćamo se sami sebi.


Katie Byron kaže kako je bila najbolja u osuđivanju u drugih ljudi, svojih susjeda, stoga je krenula upoznavati sebe kroz misli o drugim ljudima. Kaže: „Za druge imamo savršen vid, a za sebe smo potpuno slijepi.“ Zato ona savjetuje neka se prvo krene s Radom o drugim ljudima, a ne s uvjerenjima o sebi. Tu je um isprva malo teže uloviti jer će krenuti s opravdanjima. Zato prvo „osudi svog susjeda, zapiši to, pitaj četiri pitanja i okreni izjave.“


OSUDI SVOG SUSJEDA


Obavezno treba zapisati svaku misao koja nam stvara neugodnu i stresnu emociju. Um je toliko lukav da ako ga ne zaustavimo na papiru i vidimo crno-na bijelom što to točno razmišlja, izvući će se od našeg propitivanja kao sklizava jegulja. I želimo biti što sitničaviji! Jer um je takav, kao malo dijete!

Ne želimo biti duhovni, moralni i dobri dok se bavimo Radom. Dopustimo egu neka se iživi na tom papiru, bez zadržavanja.

Idemo praktično.


* Sjetite se neke stresne situacije koja vas je naljutila ili povrijedila. Dopustite svim emocijama neka vas preplave. Budite tamo. Ne želite izbjeći te snažne emocije inače nikad nećete biti slobodni od njih. Budite hrabri.


* Zatim zapišite tko vas je naljutio, razočarao, povrijedio, rastužio... i zašto. Npr. Ja sam ljuta na Darija zato što je pasivan u životu.


* Slijedi druga misao koja je želja. Što želite da se promijeni, da osoba napravi drugačije? Želim da Dario preuzme inicijativu kako bi nam život bio zanimljiviji, vodi me na večere i u kino.


* Zatim razmislite koji biste savjet dali toj osobi. Dario bi trebao imati više interesa u svom životu, trebao bi „goriti za nečim“.


* Promislite što trebate od te osobe u toj situaciji da biste vi bili sretni. Trebam od Darija da prestane biti tako dosadan.


* Slijedi popis – što mislite o toj osobi u toj situaciji? Dario je lijen, pasivan, nezanimljiv, nemaštovit, očekuje da svi drugi misle za njega i organiziraju stvari.


* Za kraj, osjetite što više nikada ne želite iskusiti u toj situaciji. Nikada više se ne želim osjećati ljuto jer on ne radi ništa. Ne želim osjećati kao da mi život prolazi u besmislu i dosadi.


ČETIRI PITANJA


1. Je li to istina? (Da ili ne. Ako je odgovor ne, prijeđite na 3. pitanje.)

2. Možete li apsolutno sigurno znati da je to istina? (Da ili ne.)

3. Kako reagirate, što se događa, kada vjerujete u tu misao?

4. Tko ili što biste bili bez te misli?


Kada krenete propitivati svaku misao, ostanite u tišini i mirnoći, kako bi odgovori mogli doći iz srca i iskrene želje da vidite stvarnost, a ne da opravdate sami sebe zato što tako mislite i dokažete kako ste u pravu. Ulovit ćete svoj um u takvom pokušaju čim primjetite kako kreće sa „da, ali....“ To nije propitivanje, to je dokazivanje i branjenje.

Krenimo. Na svaku izjavu primjenimo pitanja.


Ja sam ljuta na Darija zato što je pasivan u životu. Je li to istina? Osluškujete svoje srce i čekajte samo da ili ne odgovor. Bez objašnjavanja. Ako je odgovor da, postavite si drugo pitanje koje daje još jednu priliku: Možete li apsolutno sigurno znati da je to istina? Dario je lijen – je li to apsolutna istina? Ova naša fiktivna osoba možda će se ovdje sjetiti situacija koje dokazuju drugačije. A možda će nakratko osjetiti da zaista to ne može znati o drugoj osobi. Ili će osjetiti nagovještaj osjećaja kako uopće nije zbog toga ljuta.


Želim da Dario preuzme inicijativu kako bi nam život bio zanimljiviji, vodi me na večere i u kino. Kako reagirate, što se događa u vama, kada vjerujete u tu misao? Što osjećate emotivno i fizički kada razmišljate o tome u toj situaciji? Naša fiktivna osoba ovdje bi mogla opisati kako osjeća bijes i strah jer vidi slike budućnosti u kojoj se ništa ne događa, uvijek je kod kuće, sama s njim koji čak ni ne razgovara s njom. Vidi svoj budući život kao nepregledni niz beznačajnih trenutaka. Osjeća kako joj srce ubrzano kuca, strah je guši. Vidi se kako sjede za kuhinjskim stolom, ne pričaju, piju kavu, gledaju kroz prozor, a ona želi doživljavati pustolovine. Želi barem da je on pozove na večeru i u kino, da pokaže inicijativom kako mu je stalo.

A sada slijedi zanimljiv trenutak. Zapitajte se tko biste bili u toj istoj situaciji, dok sjedite s njim za stolom i vrištite u sebi kako je on dosadan, da nema te misli.

Naša fiktivna osoba sada ima zadatak promotriti istu situaciju, ali bez te misli. I možda će primjetiti kako se zapravo ništa ne događa. Prizor para koji opušteno sjedi i pije kavu uz pogled na vrt. Osjeća, barem nakratko, mir i povezanost s Darijem. Po prvi put primjećuje kako s mišlju „život bi nam trebao biti zanimljiviji“ PATI, a bez te misli sve izgleda idilično. Tu bi ju Katie Byron zasigurno upitala –

može li onda tvoj problem biti Dario ili je tvoj problem tvoje razmišljanje?

Dario bi trebao imati više interesa u svom životu, trebao bi „goriti za nečim“. Možete li apsolutno sigurno znati da je to istina? Da je to najbolje za njegov životni put Može li to ona zaista znati? Koliko diktatorski ovo može zazvučati kada samo malo zastanemo...

Ja znam što je najbolje za tvoj život! Slušaj samo mene i p.s. volim te.

PREOKRETI


Ovdje se možemo vratiti na prvu izjavu i preokrenuti ju. Što znači preokrenuti izjavu? Katie Byron nas uči kako je ovo trenutak kada nježno isprobavamo, kao nove cipele, kako se osjećamo s okretanjem izjava. Postoji nekoliko preokreta koji se mogu napraviti i nad svakim treba kontemplirati, da li je jednako istinit ili istinitiji nego početna izjava.


Ja sam ljuta na Darija jer je pasivan u životu. Prvi preokret bi bio Ja sam ljuta na sebe jer sam pasivna u životu. Naša fiktivna dama ovdje bi trebala zastati i osjetiti što se događa u njoj kada izgovori ovu misao. Možda će osjetiti kako je to istina jer je ona ta koja očekuje od Darija da njezin život učini zanimljivijim. Ona je ta koja je pasivna i ne poduzima ništa po tom pitanju. Drugi preokret bi bio Ja nisam ljuta na Darija jer je pasivan u životu. Ona je svoju frustraciju sobom projicirala na njega. Možda se ona sama tijekom godina toliko promijenila i odustala od svega što ju je činilo sretnom. I ovo je sada poziv njene duše neka se vrati sama sebi. Katie Byron bi ju upitala

Što dobijaš držeći se te misli?

U miru i tišini, možda bi osjetila odgovor da s tom mišlju može okriviti nekoga drugoga i igrati ulogu žrtve, to je nekada lakše nego preuzeti odgovornost za svoj život. Lakše. Ali samo nakratko.


Želim da Dario preuzme inicijativu kako bi nam život bio zanimljiviji, vodi me na večere i u kino. Preokret Ja želim preuzeti inicijativu kako bi nam život bio zanimljiviji. Da! Može li ikako biti drugačije? Kada nešto želimo, kako je moguće da to očekujemo od druge osobe? Posve je logično da to sami napravimo. Katie Byron bi zatim mogla upitati

Možeš li pronaći barem jedan razlog koji nije stresan da se nastaviš držati te misli?

Naša dama bi mogla shvatiti da je s tom mišlju ona frustrirana, ljuta i da Darija tretira izrazito loše i daje mu pasivno-agresivne znakove da je nesretna. Zbog te misli, ona je postala pasivna, nezainteresirana i bezvoljna. Ne može pronaći niti jedan razlog da zadrži tu misao, a koji ju ne čini nervoznom. Još jedan preokret bi mogao biti Ja ne želim da Dario preuzme inicijativu kako bi nam život bio zanimljiviji, vodi me na večere i u kino. Katie Byron bi ju zasigurno upitala Možeš li pronaći dva razloga zašto je dobro da on ne preuzima inicijativu? Možda će shvatiti da to nju onda može činiti neovisnom. Može se sjetiti kakva je nekada bila i da je svoju neovisnost jako voljela te da ju je upravo ova ljutnja i frustracija pokušala probudila da pogleda opet u sebe jer ne živi svoju istinu.


Dario je lijen, pasivan, nezanimljiv, nemaštovit, očekuje da svi drugi misle za njega i organiziraju stvari. Dakle, Dario je sve to. Kako kaže Katie Byron: kako znam da je to nečiji „posao“? On to radi! Točka. To je stvarnost. Kako znamo da Dario treba biti lijen, nemaštovit i pasivan? On to je! Ono što našu damu dovodi do ludila je njezino razmišljanje kako bi stvarnost trebala biti drugačija. Bori se sa stvarnošću i uvijek ćeš izgubiti. Preokret Ja sam lijena, pasivna, nezanimljiva, nemaštovita, očekujem da svi drugi misle za mene i organiziraju stvari. Zar to nije istinitije od početne izjave? Ona očekuje od Darija da njen život preokrene za 180 stupnjeva i sve organizira za nju. Kako bi rekla Katie – znam da to možeš, jer si upravo to isto očekivala od Darija! Naša dama je dobila priliku istu svoju ideju iskusiti s druge pozicije. Dario nema nikakav problem što je pasivan i lijen, već ona. Njeno razmišljanje.

Bez te misli ne pati, s tom mišlju pati.

Mogla bi osjetiti kako je ovo poziv nje same neka se vrati sebi i situacija s Darijem bi joj mogla postati apsurdna. Gdje je nekada bila patnja, sada bi mogla postojati zabavljenost. Zar je moguće da sam tako razmišljala? pitala bi se naša dama.


No, te iste misli bi se mogle pojaviti opet. I opet. A to samo znači da još treba vježbati Rad na njima. One će nam jasno dati do znanja da se borimo sa stvarnosti i onim što jest.

Drugi ljudi su naša ogledala i brzo će nas podsjetiti da nismo usklađeni sa sobom.

Tome služe preokreti na zadnjoj izjavi. Nikada više se ne želim osjećati ljuto jer on ne radi ništa. Ne želim osjećati kao da mi život prolazi u besmislu i dosadi. Ako ih osjetimo, samo treba opet uzeti papir u ruke, zapisati ih, primjeniti četiri pitanja i preokrenuti ih. Zato kaže Želim se osjećati ljuto jer on ne radi ništa i želim osjećati kao da mi život prolazi u besmislu i dosadi. Veselim se tome! Veselim se ponovnom povratku sebi i svojem prirodnom miru.


Službena stranica za „Rad“ Katie Byron gdje jednim klikom možete skinuti sve radne listove na hrvatskom jeziku https://thework.com/